|
|
|
olimpijske
igre London 2012 - taekwondo |
 |
|
|
|
|
| |
europske kvalifikacije: najezda Slavena |
|
|
30. 1. 2012. |
|
| |
Na Europskim olimpijskim kvalifikacijama u ruskom Kazanu je nastupilo 120 sportaša i
sportašica iz 39 zemalja, a put na Olimpijske igre za svoje nacionalne olimpijske odbore
su izborila po tri najuspješnija iz svake težinske kategorije. 24 raspoloživa mjesta
podijelilo je 14 zemalja: po tri plasmana izborile su Srbija, Slovenija i Španjolska, po
dva Njemačka, Rusija, Turska i Ukrajina, a po jedno Armenija, Francuska, Finska, Italija,
Nizozemska, Poljska i Švedska. Muška selekcija Hrvatske je i ovaj put profućkala svoje
zicere.
Već prvog dana turnira Rusija je osigurala dva plasmana i time
popunila olimpijsku kvotu, pa će za London, uz domaćine, jedina od europskih zemalja
pripremati četiri sportaša. To im je dosad najbolji kvalifikacijski skor: u Sydneyu i
Ateni imali su po dvoje sportaša, dok u Peking nisu plasirali nikoga.
Najveće
iznenađenje turnira svakako je lakoća s kojom je mlađahna reprezentacija Srbije osvojila
tri plasmana za svoj premijerni olimpijski nastup: prvo su do zlata prošetali Dragana
Gladović (27.7.1992) u kategoriji naše Ane Zaninović i Damir Fejzić (16.4.1994) u
kategoriji Filipa Grgića, a onda je najstarija članica repke, 20-godišnja Milica Mandić
(6.12.1991) izgubila finale teške kategorije. Četvrti reprezentativac, Stojan Rabijac
(12.11.1993), poražen je u drugom kolu.
Mrvicu manje uvjerljivo, sa tri bronce
vrijedne olimpijskih plasmana, prošla je reprezentacija Slovenije. Prvi plasman osigurao
im je teškaš Ivan Trajkovič (1.9.1991), a zadnjeg dana turnira isti su uspjeh ponovile
naša Korčulanka Franka Anić (5.2.1991) do 67kg i najiskusnija članica tima, teškašica Nuša
Rajher (2.7.1983), u čijim pripremama je kao član tima sudjelovao i naš Tomislav Bučanac
iz TK Jastreb. Četvrti član
repke, Jure Pantar (16.8.1991), poražen je u drugom kolu. Slovenske boje u Sydneyu 2000.
je branio Marcel More, a na dvije potonje Olimpijade su apstinirali.
Na ovim je
kvalifikacijama još samo Španjolska osigurala tri plasmana: u kategoriji Lucije Zaninović
gledat ćemo veteranku Brigitte Yague (15.3.1981), četverostruku prvakinju Europe i
trostruku prvakinju svijeta, a putovnice su zaradili još seniori Joel Gonzalez (1989) i
Nicolas Garcia (1988).
Iako glavnu riječ na tatamiju nezaustavljivo preuzimaju
vršnjaci Republike Hrvatske, od "staraca" valja spomenuti bar još turskog
veterana Bahrija Tanrikula (16.3.1980), koji je izborio treći uzastopni olimpijski nastup;
uz srebro s OI 2004, on u vitrini čuva tri titule svjetskog i dvije europskog prvaka, te
brdo "grnčarije".
Ultimativni cilj svih olimpijaca sada je da poslije
Europskog prvenstva na rang listama svojih olimpijskih kategorija budu među četiri
najbolja: to će im kao nositeljima uvelike olakšati put do olimpijskih medalja, jer će u
razvodnjenoj konkurenciji otvarati šansu za borbu protiv manje opasnih boraca, od kojih
mnogi dolaze iz "egzotičnih" zemalja. Status nositelja sam po sebi ipak ne znači
sve; europske su kvalifikacije prije borbi za medalje napustili i neki prvi nositelji, a
put u London izborili su i neki borci koji nisu bili među nositeljima. |
|
|
|
|
| |
nula bodova |
|
|
30. 1. 2012. |
|
|
Taekwondo je okončao sve
kvalifikacije za svoje četvrte
Olimpijske igre i možemo
konstatirati da se, mjereno brojem
osiguranih plasmana, 200 saveza
svijeta kvalitetom razvrstalo u pet
jakosnih skupina: onu prvu ligu čini
šest zemalja koje će na Olimpijskim
igrama imati punu kvotu od četiri
sportaša, drugu čini 16 zemalja s po
tri olimpijca, a u petoj su zemlje
koje u Londonu neće imati
predstavnike te one četiri zemlje
koje će putovati zahvaljujući
pozivnicama. Po toj računici,
hrvatski taekwondo je gdje je bio i
prije Pekinga, u 3. ligi, u kojoj je
16 zemalja s po dva olimpijska
plasmana. Više plasmana od Hrvatske,
dakle, imaju 22 zemlje svijeta, a
dio javnosti iznenadila je činjenica
da su se briljantnim nastupima među
njih probile Srbija i Slovenija.
Po preranom potopu naših boraca bili smo toliko
razočarani i ljuti da smo
prije komentara odlučili prespavati.
Probudili smo se jednako ljuti, pa
smo odlučili prespavati još jednom.
Trećeg dana smo i dalje ljuti. Svi
ostali još blaženo snivaju, ili se
možda drže one stare "šutnja je
zlato", jer misle da u nas mogu
prigovarati samo pojedinci koji su
spremni prijeći u rekreativce ili oni
koji su spremni nastupati za
Sloveniju i BIH. Nemamo tih briga,
pa ćemo ipak prozboriti par riječi.
U hrvatskim klubovima ima solidnih sportašica,
sportaša i trenera, ali se
već dugo čini da su uglavnom
prepušteni sami sebi jer u
nacionalnom vodstvu nema pravih
razvojnih vizija. Ipak smo opet
nasjeli na priče o vrhunskim
pripremama naših seniora pod
vodstvom vrhunskog bugarskog
stručnjaka, i po uvidu u ždrijebne
liste olimpijskih kvalifikacija
Jarloniju smo predviđali borbu za
broncu, u koju će ga iz polufinala
gurnuti Španjolac Gonzalez, a uz
malo sreće i koncentracije za Grgića
nam se normalnom činila šetnja do
finala. Figu veliku. Usprkos
zavaravanjima, u muškom dijelu našeg
taekwondo sporta nema pomaka: iz tri
smo pokušaja na dosadašnje službene
Olimpijske igre u prvom pokušaju
poslali jednu (sa svjetskih
kvalifikacija!), a potom triput
po dvije seniorke, dok nam
olimpijske kvalifikacije seniora
uvijek završavaju tužno.
Iako se obojici naših boraca ovaj put ždrijeb do
polufinala sasvim
otvorio, obojica su zapeli u drugim
borbama, protiv mlađahnih početnika
na međunarodnoj sceni.
Stipe Jarloni (15.7.1991) je karijeru počeo osvajanjem
titula prvaka
Europe u kadetskoj (2005) i
juniorskoj (2007) konkurenciji, a na
Juniorskom prvenstvu svijeta 2008.
bijaše brončani. Kao senior je malo
usporio: praznih se ruku vratio s
dva svjetska i jednog europskog
prvenstva, a potom na EP 2010.
bijaše treći. Od 2009. osvaja
prvenstva države, ali nije puno
putovao na A-turnire, na kojima je u
tri godine osvojio pet odličja
(2+1+2). Na ovim kvalifikacijama
bijaše četvrti nositelj i u prvom
kolu je s 9:2 pobijedio Izraelca
Malachija (16.6.1992), 136. na rang
listi WTF-a, koji iza sebe ima tek
nekoliko juniorskih (2+0+2) i
seniorskih rezultata (0+2+2) sa
A-turnira, te iskustvo ranog
ispadanja s dvaju svjetskih i dvaju
europskih prvenstava.
Čini se kako je Jarlonijev nastup u
drugom kolu potom shvaćen kao
formalnost: Andrei Rotaru
(17.5.1993) iz Moldavije dosad ima
samo jedno međunarodno odličje,
broncu s Univerzijade 2011.
zahvaljujući kojoj je 64. na rang
listi WTF-a i, iako se nitko nije
kladio na njega, semafor je
zaustavljen na 6:13.
Filip Grgić (25.10.1989) u mlađim kategorijama nije imao
međunarodnih
uspjeha, ali je sa 17 godina osvojio
našu prvu, i još uvijek jedinu
mušku titulu svjetskog prvaka
(2007). U zadnjih pet godina bijaše
doprvak Europe 2010. i uspješno je
nastupio na 10 A-turnira (4+2+4), a
praznih je ruku okončao dva svjetska
i dva europska olimpijska
kvalifikacijska turnira, te dva
svjetska i jedno europsko prvenstvo.
Kao drugi nositelj Grgić je u prvom
kolu kvalifikacija bio slobodan. U
drugom je s 12:6 pobijedio Čeha
Viktora Jankovskog (16.8.1988),
kojega nema u rankingu WTF-a jer na
najvećim natjecanjima u 12 nastupa
nije osvojio ništa. U trećem kolu
podmetnut mu je maloljetni Srbin
Damir Fejzić (16.4.1994), 290. na
rang listi WTF-a, koji je prošle
godine osvojio broncu na Juniorskom
EP i svoje jedine seniorske medalje
- bronce na Belgian i Paris Open;
meč je okončan sa 3:6, pa je Grgić
završio nastup, a Fejzić je
samouvjereno produžio po zlato.
Tako se istopila bajka o hrvatskom taekwondo
sportu koji je "na vrhu
svijeta". Nismo pazili: krvna slika
taekwondo svijeta ubrzano se mijenja
i, dok mi tapkamo u mjestu, na
popisu najuspješnijih prestižu nas
neke nacije kojih početkom ovog
olimpijskog ciklusa nije bilo
nigdje. Obistinila se mantra nekih
domaćih stručnjaka koja kaže da u
taekwondou danas svatko može
pobijediti svakoga: ove su
kvalifikacije pokazale da svatko
može pobijediti svakog hrvatskog
borca, jer Stipe Jarloni i Filip
Grgić su na domaćem terenu nepobjedivi (iako bi više nastupa
bilo dobro i za njih i za
konkurenciju), ali na najvećim
međunarodnim natjecanjima ipak
stagniraju. Iz toga proizlazi da im
osobni treneri talente razvijaju u
dobrom smjeru, pa nam očito fali
promišljena stručna nadgradnja na
državnom nivou.
Hrvatska ostaje na dva olimpijska plasmana, koja nam je na
svjetskim kvalifikacijama izborio
Taekwondo klub Marjan, točnije -
Ana i Lucija Zaninović sa svojim
trenerom Tonijem Tomasom. Cijela
zemlja od njih očekuje olimpijska
odličja, a kad ih osvoje to će biti
dokaz da se u našem savezu radi
savršeno. Blamaže ćemo gurnuti u
najdublji zapećak. |
|
|
|
|
|
|
|
|
svjetske
kvalifikacije |
|
| |
|
3. 7. 2011. |
| Na Svjetskim olimpijskim kvalifikacijama nastupilo je 109
zemalja, a samo se njih 15 može pohvaliti osvajanjem nekog od 24
olimpijska plasmana. Samo Koreja ima sto postotni učinak i, uz
Britaniju kao domaćina Igara, zasad su jedina zemlja s punom kvotom
od dvije sportašice i dva sportaša. |
uspješnost zemalja: |
1. Koreja 4 (2+1+1)
2. Azerbajdžan 2 (1+1+0)
2. Kina 2 (1+1+0)
4. Tajvan 2
(1+0+1)
5. Iran 2 (0+2+0)
6. Hrvatska 2
(0+1+1)
6. Rusija 2 (0+1+1) |
8. Francuska 1 (1+0+0)
8. Tajland 1 (1+0+0)
8. Turska 1 (1+0+0)
11. Dominikana 1
(0+1+0)
12/15. Brazil 1 (0+0+1)
12/15. Grčka 1 (0+0+1)
12/15. Italija 1 (0+0+1)
12/15. Švedska 1 (0+0+1) |
|
|
| S po 11 osvojenih olimpijskih plasmana Europa i Azija ostaju glavni igrači, dok
je preostala 2 mjesta osvojila Panamerika.Po vrijednosti medalja, najuspješniji
kontinent i ovom je prigodom Azija (5+4+2), a osvajači im dolaze iz 5 zemalja.
Isti broj malo manje vrijednih medalja (3+3+5) odlazi u 8 europskih zemalja. |
|
broj olimpijaca po zemljama: |
4
olimpijca
(2 zemlje) |
Južna Koreja
Velika Britanija (bez kvalifikacija) |
2 olimpijca
(6 zemalja) |
Azerbajdžan,
Hrvatska, Iran, Kina, Rusija, Tajvan |
1 olimpijac
(8 zemalja) |
Brazil, Dominikanska Republika,
Francuska,
Grčka, Italija, Švedska, Tajland, Turska |
|
Zanimljiva se priča može ispisati i o velikim silama koje tek moraju
potražiti šansu na kontinentalnim kvalifikacijama, ali to ćemo ipak preskočiti
ošamućeni uspjehom sestara Zaninović, koje su u ženskoj konkurenciji razriješile
naše olimpijske dileme.
Prigodu valja iskoristiti i za podsjećanje kako
su nam dosad na svjetskim kvalifikacijama olimpijske plasmane uspjele osigurati
samo Nataša Vezmar (na OI Sydney 2000) i Sandra Šarić (na OI Peking 2008). |
|
|
|
| |
obje su
prošle |
|
| |
3. 7. 2011. |
|
| |
Osim rijetkih turnira iz onih
vremena kad su nastupale u istoj
kategoriji, pa su si međusobno
prepuštale finala zbog nedostatka
volje za međusobnu borbu, dosad se
nije dogodilo da sestre Zaninović
obje budu na tronu istog natjecanja.
Prokletstvo je palo u najboljem
trenutku, a istu bi stvar bilo
zgodno ponoviti i u Londonu.
Zahvaljujući njima i njihovom
treneru Toniju Tomasu, Hrvatska je
postala jedna od osam Europskih
zemalja koje su na Svjetskim
kvalifikacijama izborile vize za
Olimpijadu, i jedna od samo šest
zemalja svijeta čije će boje braniti
dvoje sportaša. Zasad. Kontinentalne
kvalifikacije iznjedrit će još 12
olimpijaca i 12 olimpijki, u svakoj
kategoriji po tri, pa imamo
teoretske šanse pojačati se sa dva
muškarca.
Lucija Zaninović je prošetala tatamijem jednako kako je njena sestra Ana
prošetala Svjetskim prvenstvom i u
pravi čas podsjetila nas je zbog
čega volimo taekwondo. Ždrijeb joj
se idealno otvorio, ali u njenim
nastupima nije bilo ni nagovještaja
kalkuliranja, čak ni protiv one
jedine nositeljice koja joj se na
putu do finala ispriječila u 4.
kolu. Neke favoritkinje ispale su
bez njene pomoći, ali ukupan skor od
53:12 iz četiri borbe govori sve o
njenom pristupu ovom natjecanju.
Bili smo oduševljeni i puni ponosa,
a onda smo dobili šamar: u prva tri
dana turnira Lucija je bila
najuvjerljivija od svih sportašica,
ali ni savršene proizvode mi još
dugo nećemo znati primjereno umotati
- kad smo napisali kako najsigurniji
put za London vodi preko finala,
"dok osvajanje zlata potom nije
prioritet", nismo ni pomislili da bi
nas netko mogao shvatiti doslovno, a
trećeg dana olimpijskih
kvalifikacija TV publici diljem
svijeta su uskraćene obje finalne
borbe. I dok se predaja Iranca
Karamija Azerbajdžancu Azizovu može
tumačiti kao lijepa gesta prema
domaćinu, Lucijinu predaju
Kineskinji Wu dio promatrača tumači
kao nepoštivanje publike i kao
manjak osjećaja za fair play.
Prigovore na ovu temu imat ćemo, na
žalost, prigodu upućivati ponekom
sudioniku svih kontinentalnih
kvalifikacija.
Predvidjeli smo da Ana Zaninović neće imati većih problema prije
polufinala, i ostvarilo se:
pobijedila je Srpkinju Tanacković
(9:1), Finkinju Mikkonen (6:3) i
Libanonku Paoli (15:7), ali ju je u
polufinalu dočekao krvav posao
protiv prve nositeljice, Hou Yuzhuo
iz Kine, koja je pronašla ključ za
zaustavljanje naše sportašice i sa
6:5 ju je poslala u borbu za broncu.
Sama potom u finalu nije uspjela
protiv druge nositeljice, Tajvanke
Pei-Hua Tseng, koja je u polufinalu
pobijedila Japanku Mayu Hamada i
podmetnula je na Anin put prema
Londonu.
Na japanske borce već godinama ne obraćamo pažnju, ali ovu će, ako nitko
drugi, pamtiti Ana: iako ni u jednom
meču nije briljirala, uglavnom je
ostavljala dojam o ravnopravnosti, a
tako bijaše i protiv naše prvakinje.
Ana je povela, a rezultat se potom
dugo lomio, da bi nas 4:7 u trećoj
rundi držalo u predinfarktnom stanju
do zadnjih desetak sekundi, kad je
sijevnuo Anin udarac u glavu. Po
isteku vremena semafor je pokazao
7:7, a Ana je u produžetku bila
spretnija za zlatni bod, koji ovaj
put ima brončani sjaj i težinu
olimpijske vize. Pri jednoj blokadi
Ana je pobjedu platila lomom
podlaktice.
Trener Toni Tomas profesionalno godinama raste zajedno s blizankama,
uz naše nove olimpijke je od njihovog
sportskog početka, i ako uspije
održati kontinuitet rezultata
dokazat će kako zavrjeđuje mjesto u
društvu ponajboljih trenera Europe. |
|
|
|
|
|
|
vijesti za siječanj 2012 - kronološki |
|
|
|
plasirani sportaši - po kategorijama |
|
|
|
SF-49kg (16
sportašica) |
Carola Lopez, Argentina
Catherine Kang (Seul-Ki), Central Africa
Jingyu Wu, China
Yang Shu-Chun, Chinese Taipei
Lucija Zaninović, Croatia
Sumeyye Manz, Germany
Elizabeth Zamora Gordillo, Guatemala
Erika Kasahara, Japan
Dana Touran, Jordan
Jannet Alegria, Mexico
Sanaa Atabrour, Morocco
Theresa Tona, Papua New Guinea
Kristina Kim, Russia
Brigitte Yague Enrique, Spain
Chanatip Sonkham, Thailand
+ invitation/pozivnica |
|
SF-57kg (16
sportašica) |
Yeny Contreras, Chile
Hou Yuzhuo, China
Pei-Hua Tseng, Chinese Taipei
Ana Zaninović, Croatia
Nidia Munoz Aleman, Cuba
Wahba Hedaya, Egypt
Suvi Mikkonen, Finland
Marlene Harnois, France
Mayu Hamada, Japan
Andrea Paoli, Lebanon
Robin Cheong, New Zealand
Bineta Diedhiou, Senegal
Dragana Gladović, Serbia
Rangsiya Nisaisom, Thailand
Diana Lopez, USA
+ Great Britain |
|
SF-67kg (16
sportašica) |
Carmen Marton, Australia
Farida Azizova, Azerbaijan
Karine Sergerie, Canada
Ruth Marie Gbagbi, Cote d'Ivoire
Seham El Sawalhy, Egypt
Helena Fromm, Germany
Andrea St. Bernard, Grenada
Sousan Hajipourgoli, Iran
Gulanafis Aitmukhambetova, Kazakhstan
Kim Mi-Kyung, Korea
Franka Anić, Slovenia
Elin Johansson, Sweden
Nur Tatar, Turkey
Paige McPherson, USA
Chu Hoang Dieu Linh, Vietnam
+ Great Britain |
|
SF+67kg (16
sportašica) |
Natalia Silva, Brazil
Glehnis Hernandez Horta, Cuba
Gwladys Epangue, France
Nadin Dawani, Jordan
Feruza Yergeshova, Kazakhstan
Sae-Bom An, Korea
Maria Espinoza, Mexico
Wiam Dislam, Morroco
Anastasila Baryshnikova, Russia
Talitiga Crawley, Samoa
Milica Mandić, Serbia
Nuša Rajher, Slovenia
Khaoula Ben Hamza, Tunisia
Maryna Konieva, Ukraina
Natalya Mamatova, Uzbekistan
+ invitation/pozivnica |
 |
|
SM-58kg (16
sportaša) |
Mokdad El Yamine, Algeria
Safwan Khalil, Australia
Wei Chen Yang, Chinese Taipei
Oscar Munoz, Colombia
Heiner Oviedo, Costa Rica
Yulis Gabriel Mercedes, Dominican R.
Tamer Bayoumi, Egypt
Nursultan Mamayev, Kazakhstan
Lee Dae-Hoon, Korea
Damian Villa, Mexico
Alexey Denisenko, Russia
Joel Gonzalez Bonilla, Spain
Uno Sanli, Sweden
Pen-Ek Karaket, Thailand
Le Huynh Chau, Vietnam
+ invitation/pozivnica |
|
SM-68kg (16
sportaša) |
Rohullah Nikpai, Afghanistan
Diogo Silva, Brazil
Patrick Boui, Central Africa
Mohammad Bagheri Motamed, Iran
Mohammad Abulibdeh, Jordan
Idulio Islas, Mexico
Kismet Campbell, New Zealand
Isah Adam Muhammad, Nigeria
Peter Lopez, Peru
Michal Loniewski, Poland
Damir Fejzić, Serbia
Servet Tazegul, Turkey
Hryhorii Husarov, Ukraina
Terrence Jennings, USA
Dmitriy Kim, Uzbekistan
+ Great Britain |
|
SM-80kg (16
sportaša) |
Nesar Ahmad Bahawi, Afghanistan
Sebastian Crismanich, Argentina
Arman Yeremyan, Armenia
Ramin Azizov, Azerbaijan
Sebastian Michaud, Canada
Ahmed Abdelrahman, Egypt
Yousef Karami, Iran
Mauro Sarmiento, Italy
Abdulraim Rasul, Kyrgystan
Issam Chernoubi, Morocco
Tommy Mollet, Netherlands
Scott Vaughn, New Zealand
Nicolas Garcia, Spain
Farkhod Negmatov, Tajikistan
Steven Lopez, USA
+ Great Britain |
|
SM+80kg (16
sportaša) |
Francois Coulombe Fortier, Canada
Liu Xiaobo, China
Robelis Despaigne, Cuba
Anthony Obame, Gabon
Alexandros Nikolaidis, Greece
Carlo Molfetta, Italy
Kenneth Edwards, Jamaica
Cha Dong-Min, Korea
Chika Chukwumerije, Nigeria
Gadzhi Umarov, Russia
Kaino Thomsen, Samoa
Ivan Trajkovič, Slovenia
Alisher Gulov, Tajikistan
Bahri Tanrikulu, Turkey
Akmal Irgashev, Uzbekistan
+ invitation/pozivnica |
 |
|
zemlje na Olimpijskim igrama 2012: |
|
4
olimpijca
(6 zemalja) |
Egypt, Mexico, South
Korea, USA,
Great Britain,
Russia |
|
3
olimpijca
(16 zemalja) |
Brazil, Canada,
China, Cuba,
Chinese Taipei,
Iran, Jordan,
Kazakhstan, New
Zealand, Morocco,
Thailand,
Uzbekistan,
Serbia, Slovenia,
Spain, Turkey |
|
2
olimpijca
(16 zemalja) |
Afghanistan,
Argentina, Australia,
Central Africa,
Japan, Nigeria,
Samoa, Tajikistan,
Vietnam,
Azerbaijan, Croatia,
France, Germany,
Italy, Sweden,
Ukraina |
1 olimpijac
(21
zemlja) |
Algeria, Chile,
Colombia, Costa Rica,
Cote d'Ivoire,
Dominican Republic,
Guatemala, Gabon,
Grenada, Jamaica,
Kyrgystan, Lebanon,
Papua New Guinea,
Peru, Senegal,
Tunisia,
Armenia, Finland,
Greece, Netherlands,
Poland |
|
|
+ 4 pozivnice |
|
